Ljubazno vas obavještavamo da naša kompanija za Praznik sredine jeseni od 19. do 21. septembra ima slobodan dan, ukupno 3 dana.

pa odgovaramOdgovor na poruku možda nije pravovremen, molim vas da razumijete!18. septembra(subota) na posao.

Želim vam ugodan odmor i hvala vam na pažnji!

Mi smo distributerventilicijevne armature, slobodno se raspitajte!

Tradicionalne aktivnosti

obožavati mjesec, diviti se mjesecu, obožavati mjesec

„Knjiga obreda“ odavno je zabilježila „Jesenje veče i večernji mjesec“, što znači obožavanje boga mjeseca, a u to vrijeme održava se ceremonija dobrodošlice hladnoći i mjesecu, te se postavlja ceremonija paljenja tamjana. U dinastiji Zhou, svaki Festival sredine jeseni održavao se kako bi se pozdravila hladnoća i proslavio mjesec. Postavite veliki sto za tamjan, stavite mjesečeve kolače, lubenicu, jabuke, crvene datulje, šljive, grožđe i druge žrtve. Mjesečevi kolači i lubenice su apsolutno neophodni, a lubenica se mora isjeći u oblike lotosa. Ispod mjeseca, postavite mjesečev idol u smjeru mjeseca, a crvena svijeća će gorjeti visoko. Cijela porodica će redom obožavati mjesec, a zatim će domaćica rezati mjesečeve kolače za okupljanje. Osoba koja reže unaprijed je izračunala ukupan broj ljudi u cijeloj porodici. Oni koji su kod kuće i oni koji su van grada moraju se zajedno prebrojati. Ne možete rezati više ili manje, a veličina treba biti ista. Među etničkim manjinama, običaj obožavanja mjeseca je također popularan.

Prema legendi, ružna djevojka iz kraljevstva Qi u davna vremena nije imala soli. Kao dijete, religiozno je obožavala mjesec. 15. augusta određene godine, car ju je ugledao na mjesečini. Osjetio je da je lijepa i izvanredna. Kasnije ju je proglasio kraljicom. Tako je došao Festival sredine jeseni kako bi se obožavao mjesec. Usred mjeseca, Chang'e je poznata po svojoj ljepoti, pa djevojka obožava mjesec i želi da "izgleda kao Chang'e, a lice joj je poput sjajnog mjeseca". U noći Festivala sredine jeseni, narod Yunnan Dai također praktikuje običaj "obožavanja mjeseca".

Običaj divljenja mjesecu tokom Festivala sredine jeseni bio je veoma popularan u dinastiji Tang, a mnogi pjesnici su pisali stihove o pjevanju mjeseca. U dinastiji Song, Festival sredine jeseni bio je popularniji za divljenje mjesecu. Na ovaj dan, "Vaša porodica će ukrasiti stol i paviljone, a ljudi će se boriti za restoran da bi se igrali mjeseca." Sudovi Ming i Qing i aktivnosti obožavanja mjeseca bili su u većim razmjerima, a mnoga historijska mjesta poput "Oltara za obožavanje mjeseca", "Paviljona za obožavanje mjeseca" i "Kule Wangyue" još uvijek postoje u raznim dijelovima Kine. Učenjaci i doktori imaju posebnu sklonost prema posmatranju mjeseca. Ili se penju gore da gledaju mjesec ili se voze čamcem da pozovu mjesec, piju vino i pišu poeziju, ostavljajući za sobom mnoge vječne labudove pjesme. Na primjer, Du Fuov "Petnaesti augustovski Mjesec" koristi petnaest svijetlih mjeseci koji simboliziraju ponovni susret kako bi odrazio svoje lutanje i lutajuće misli u stranoj zemlji; Pisac iz dinastije Song, Su Shi, koji je uživao u Festivalu sredine jeseni, bio je pijan i napravio je "Shui Tiao Song Tou". Do danas, porodično sjedenje i divljenje prekrasnom pejzažu neba i dalje je jedna od bitnih aktivnosti Festivala sredine jeseni.

gledati plimu

U davna vremena, pored Festivala sredine jeseni, posmatranje plime u Zhejiangu bio je još jedan Festival sredine jeseni. Običaj posmatranja plime tokom Festivala sredine jeseni ima dugu istoriju, još od dinastije Han, Mei Chengov "Qi Fa" Fu ima prilično detaljan opis. Nakon dinastije Han, tokom Festivala sredine jeseni plima se posmatrala energičnije. Postoje i zapisi o posmatranju plime u Zhu Tinghuanovom "Dopunjavanju starih stvari iz Wulina" i Song Wu Zimuovom "Menglianglu".

Upaljena lampa

U noći Festivala sredine jeseni, postoji običaj paljenja lampi kako bi se pojačala mjesečina. Danas u području Huguanga još uvijek postoji običaj korištenja crijepova za slaganje tornjeva na tornjeve kako bi se palila svjetla. U području Jiangnana postoji običaj izrade svjetlosnih čamaca. Moderna rasvjeta za Festival sredine jeseni je popularnija. U današnjem članku „Doživljavanje sezonskih događaja u slobodno vrijeme“ Zhou Yunjina i He Xiangfeija navodi se: „Lampioni u Guangdongu su najprosperitetniji. Svaka porodica koristi bambusove štapove za izradu lampiona deset dana prije festivala. Prave se voće, ptice, životinje, ribe i insekti. I „Slavimo Festival sredine jeseni“, obojeno raznim bojama na papiru u boji paste. Unutrašnje svijeće lampiona za noć sredine jeseni vezane su za bambusove motke konopcima, postavljene na crijepne strehe ili terase, ili se male lampe koriste za oblikovanje glifova ili raznih oblika i vise na visinama kuća, obično su poznate kao „Drvo sredine jeseni“ ili „Festival sredine jeseni“. Uživajte i vi. Svjetla u gradu su poput svijeta obojene glazure.“ Čini se da je razmjer Festivala lampiona sredine jeseni od davnina do danas drugi po veličini nakon Festivala lampiona.

pogodi zagonetku

Mnogi lampioni se vješaju na javnim mjestima u noći punog mjeseca sredinom jeseni. Ljudi se okupljaju kako bi pogađali zagonetke napisane na lampionima, jer je to omiljena aktivnost većine mladića i djevojaka, a na tim aktivnostima se šire i ljubavne priče, pa je tako pogađanje zagonetki o lampionima za Festival sredine jeseni također izvedeno kao oblik ljubavi između muškaraca i žena.

jesti mjesečeve kolače

Posmatranje mjeseca i mjesečevi kolači su neophodni običaji u raznim dijelovima Kine kojima se proslavlja Festival sredine jeseni. Kao što se kaže: „15. august je mjesec pun, mjesečevi kolači sredine jeseni su mirisni i slatki.“ Izraz mjesečev kolač potiče od „Meng Liang Lua“ iz Južne dinastije Song, Wu Zimua, koji je u to vrijeme bio samo vrsta grickalice. Kasnije su ljudi postepeno kombinovali posmatranje mjeseca s mjesečevim kolačima, što je značilo porodično okupljanje i čežnju. Istovremeno, mjesečevi kolači su također važan poklon za prijatelje kako bi se povezali jedni s drugima tokom Festivala sredine jeseni.

U Xiamenu, u Fujianu, postoji i običaj Bo Binga, a Bo Bing je naveden kao nacionalna nematerijalna kulturna baština.

Cijenim osmantus, pijem vino od osmantusa

Ljudi često jedu mjesečeve kolače kako bi se divili mirisnom osmantusu tokom Festivala sredine jeseni, te jedu raznu hranu napravljenu od mirisnog osmantusa, najčešćeg u kolačima i slatkišima.

U noći Festivala sredine jeseni, gledanje u osmantus koji se pojavljuje na mjesečini, mirisanje cimeta, ispijanje šoljice mirisnog osmantusovog mednog vina, slaveći slatkoću porodice, postalo je prekrasno uživanje festivala. U moderno doba, ljudi uglavnom koriste crno vino umjesto njega.

Igrajte se sa lampionima

Ne postoji veliki festival lampiona poput Festivala lampiona tokom Festivala sredine jeseni. Lampioni se uglavnom pale između porodica i djece. Još u Sjevernoj dinastiji Song, "Old Wulin Events" zabilježio je običaj noćnog festivala Festivala sredine jeseni, postojala je aktivnost 'stavljanja malog crvenog svjetla u rijeku da pluta i igra'. Lampioni Festivala sredine jeseni uglavnom su koncentrirani na jugu. Na primjer, na Jesenjem festivalu u Foshanu postoje razne vrste lampiona: lampa od sezama, lampa od ljuske jajeta, lampa od brijanja, lampa od slame, lampa od riblje krljušti, lampa od pljeve, lampa od sjemenki dinje i lampa od ptica, životinja, cvijeća i drveća.

U Guangzhouu, Hong Kongu i drugim mjestima, Festival sredine jeseni održat će se za vrijeme Festivala sredine jeseni. Drveće se također postavlja, što znači da će se postavljati i svjetla. Uz pomoć roditelja, djeca koriste bambusov papir da ih vežu u zečje lampione, lampione od karambola ili kvadratne lampione. Obješeni su horizontalno na kratke stupove, a zatim postavljeni na visoke stupove. Uz visoku vještinu, šarena svjetlost sija, doprinoseći Festivalu sredine jeseni. Scena. Djeca se međusobno takmiče kako bi vidjela ko će ga podići više i više, a lampioni su najizvrsniji. Tu su i nebeski lampioni, naime Kongming lampioni, koji su napravljeni od papira u obliku lampe velikog oblika. Svijeća se pali ispod lampe i toplina se diže, uzrokujući da lampa leti u zrak i privlači ljude da se smiju i jure. Postoje i razni lampioni koje djeca nose u donjim dijelovima Mjeseca.

U Nanningu, Guangxi, pored raznih lampiona napravljenih od papira i bambusa za igru ​​djece, postoje i vrlo jednostavni lampioni od grejpfruta, lampioni od bundeve i narandžasti lampioni. Takozvana lampa od grejpfruta sastoji se od izdubljenja grejpfruta, ugraviranja jednostavnog uzorka, stavljanja konopca i paljenja svijeće unutra. Svjetlo je elegantno. Lampioni od bundeve i narandžasti lampioni se također prave iskopavanjem mesa. Iako jednostavni, lako se prave i vrlo su popularni. Neka djeca plutaju lampom od grejpfruta u ribnjaku i rijeci za igru.

U Guangxiju postoji jednostavan Huqiu fenjer. Napravljen je od šest bambusovih traka kružno povezanih u obliku lampe, a bijeli gazasti papir je zalijepljen s vanjske strane i u njega su umetnute svijeće. Objesite ga pored stola za žrtvovanje mjeseca ili da se djeca igraju.

Spaljena kula

Igra paljenja crijepnih lampiona (također poznatih kao toranj od gorućeg cvijeća, goruća vata, toranj od gorućeg lepeza) široko je rasprostranjena na jugu. Na primjer, "Kineski nacionalni običaji", peti svezak, bilješke: Jiangxi "Noć sredine jeseni, obično djeca skupljaju crijepove u divljini, slažu ih u okrugli toranj s više rupa. U sumrak, postavljaju toranj od drva za ogrjev pod jarkim mjesecom i pale ih. Crijepovi gore crveno. Zatim sipaju kerozin i dodaju ulje u vatru. Svi divlji požari su crveni, sijaju poput dana. Dok noć ne padne kasno, niko ne gleda, i počnu prskati. To je poznata lampa za paljenje crijepova." Zapaljeni crijepovi u Chaozhouu, Guangdong, također su napravljeni od cigli i šupljih tornjeva, koji su ispunjeni granama za paljenje. Istovremeno se pali i gomila dima, što znači da se trava i drvo gomilaju u hrpe i spaljuju nakon što se završi obožavanje mjeseca. Paljenje Fan pagode u pograničnom području Guangxija slično je ovoj vrsti aktivnosti, ali folklorno predanje obilježava herojsku bitku poznatog antifrancuskog ratnika Liu Yongfua u dinastiji Qing koji je spalio Fanguija (francuskog osvajača) koji je pobjegao u toranj. Postoji i aktivnost "paljenja tornja" u Jinjiangu, Fujian.

Kaže se da je ovaj običaj povezan s pravednim činom otpora vojnicima Yuana. Nakon uspostavljanja dinastije Yuan, narod Han je bio krvavo vladan, pa se narod Han nepopustljivo pobunio. Festival sredine jeseni dočekivan je na raznim mjestima i palio se na vrhu pagode. Slično vatri na platformi za vatru, ova vrsta otpora je ugušena, ali običaj paljenja pagode je ostao.

Lokalni specijaliteti

Jug

Postoji običaj obožavanja mjeseca tokom Festivala sredine jeseni u Chaoshanu, Guangdong. Uglavnom se klanjaju ženama i djeci. Postoji izreka da „muškarci ne prave pun mjesec, a žene ne žrtvuju peć“. Postoji i lokalni običaj jedenja taroa tokom Festivala sredine jeseni. U Chaoshanu postoji izreka: „Rijeka i rijeka se susreću na ušću, a taro se može jesti.“ U augustu je sezona žetve taroa, a poljoprivrednici su navikli obožavati svoje pretke taroom. Ovo je svakako povezano s poljoprivredom, ali i dalje postoji široko rasprostranjena legenda među narodom: Godine 1279. mongolska aristokracija uništila je Južnu dinastiju Song i uspostavila dinastiju Yuan, te provela okrutnu vladavinu nad narodom Han. Ma Fa je branio Chaozhou od dinastije Yuan. Nakon što je grad propao, ljudi su masakrirani. Kako se ne bi zaboravile patnje Huove vladavine, kasnije generacije su uzele taro i „Hutou“ homofonski, oblikovane kao ljudske glave, kako bi odale počast svojim precima. Paljenje tornjeva u noći Festivala sredine jeseni također je vrlo popularno na nekim mjestima.

Narodni običaji na jugu rijeke Jangce također su raznoliki tokom Festivala sredine jeseni. Stanovnici Nanjinga vole jesti mjesečeve kolače tokom Festivala sredine jeseni, a obavezno jedu i patku od osmantusa, poznato jelo iz Jinlinga. "Patka od osmantusa" stigla je na pijacu kada je osmantus zamirisao, masna je, ali ne i masna, ukusna i sočna. Nakon što se napije, mora se pojesti mali šećerni taro, preliven sirupom od cimeta, ljepota se podrazumijeva. "Gui Jiang", nazvan po Qu Yuanovim "Pjesmama Chu·Shao Si Minga", "Pomozite Sjeveru da se zatvori i pije Gui Jiang". Osmanthus fragrans, slatko mirisni osmantus, bere se oko Festivala sredine jeseni i marinira se šećerom i kiselim šljivama. Žene iz Jiangnana vješto pretvaraju napjeve u pjesmama u delicije na stolu. Porodica iz Nanjinga se naziva "Proslava ponovnog okupljanja", zajedničko sjedenje i piće se zove "Yuanyue", a izlazak na pijacu se zove "Zouyue".

U ranoj dinastiji Ming, Mjesečev toranj i Mjesečev most izgrađeni su u Nanjingu, a Mjesečev toranj je izgrađen ispod Lavlje stijene u dinastiji Qing. Svi su oni bili namijenjeni da se ljudi dive mjesecu, a Mjesečev most je bio najzanimljiviji. Kada sjajni mjesec visi visoko, ljudi se penju na Mjesečev toranj i zajedno posjećuju Mjesečev most kako bi uživali u pogledu na zeca od žada. "Igranje na Mjesečevom mostu" nalazi se u Konfučijanskom hramu u Qinhuai Henanu. Pored mosta nalazi se rezidencija poznate prostitutke Ma Xianglan. Te noći se učenjaci okupljaju na mostu da sviraju i pjevaju, prisjećaju se Niu Zhua kako se igra s mjesecom i pišu pjesme mjesecu, pa se ovaj most zove Most Wanyue. Nakon smrti dinastije Ming, postepeno je propadao, a kasnije generacije imaju pjesmu: "Veseli Nanqu je rasprodan, a postoji i zapadni dugi Banqiao, ali se sjećam da sam sjedio na Mostu od žada, a Yueming je podučavao flautu." Changbanqiao je originalni Wanyueqiao. Posljednjih godina, Konfucijev hram u Nanjingu je obnovljen, restaurirani su neki paviljoni tokom dinastija Ming i Qing, a rijeka je pročišćena. Kada je u pitanju Festival sredine jeseni, možete se okupiti i uživati ​​u zabavi mjeseca.

Okrug Wuxi, provincija Jiangsu, paliće kantu tamjana u noći Festivala sredine jeseni. Oko kante za tamjan nalazi se gaza, a scenografija u mjesečevoj palači je oslikana. Tu su i kante za tamjan ispletene od štapića tamjana, sa zvijezdama uvezanim u papir i šarenim zastavama umetnutim na njih. Gozba Šangajana za vrijeme Festivala sredine jeseni poslužuje se sa slatko mirisnim vinom od osmantusa i meda.

Uveče Festivala sredine jeseni u okrugu Ji'an, provincija Jiangxi, svako selo koristi slamu za paljenje zemljanih posuda. Nakon što lonac pocrveni, stavite sirće u njega. U to vrijeme, miris će ispuniti cijelo selo. Tokom Festivala sredine jeseni u okrugu Xincheng, lampioni od trave su se podizali od noći 11. do 17. augusta. Za vrijeme Festivala sredine jeseni u Wuyuanu, djeca grade šuplju pagodu od cigli i crijepova. Dekoracije poput zavjesa i ploča su obješene na toranj, a ispred tornja je postavljen sto za izlaganje raznih predmeta za obožavanje "boga tornja". Svjetla se pale i unutra i vani noću. Djeca za vrijeme Festivala sredine jeseni u Jixiju igraju se topovima za Festival sredine jeseni. Artiljerija za Festival sredine jeseni se plete sa slamom, natapa, a zatim podiže da udara u kamen, stvarajući glasan zvuk, a običaj je i plivanje vatrenog zmaja. Vatreni zmaj je zmaj napravljen od trave, sa štapićima tamjana umetnutim u tijelo. Kada plivate vatrenog zmaja, čuju se gongovi i bubnjevi, a oni će biti poslani u rijeku nakon što prođu kroz sela.

Pored jedenja mjesečevih kolača tokom Festivala sredine jeseni, ljudi u Sečuanu također moraju jesti kolače, patke s patkama, kolače od sezama, kolače od meda itd. Na nekim mjestima, narandžasti lampioni su također bili upaljeni i vješani na vrata kako bi proslavili. Postoje i djeca koja stavljaju tamjan na grejpfrut i plešu duž ulice, što se naziva "plesna meteorska kugla od tamjana". Tokom Festivala sredine jeseni u okrugu Jiading, prinošenje žrtava bogovima zemlje, koji djeluju kao zaju, vokalna muzika i kulturne relikvije, naziva se "Kanhui".

Sjever

Poljoprivrednici u okrugu Qingyun, provincija Shandong, odaju počast Bogu Zemlje i Doline 15. augusta i nazivaju se "Zeleno društvo Miao". U Zhuchengu, Linyiju i Jimu, pored prinošenja žrtava mjesecu, morali su ići i na grobove kako bi prinijeli žrtve svojim precima. Zemljoposjednici u Guanxianu, Laiyangu, Guangraou i Youchengu također su priredili večeru za zakupce tokom Festivala sredine jeseni. Jimo jede sezonsku hranu pod nazivom "Maijian" tokom Festivala sredine jeseni. Lu'an, provincija Shanxi, priredio je večeru za svog zeta tokom Festivala sredine jeseni. U okrugu Datong, mjesečevi kolači nazivaju se kolačima okupljanja, a postoji i običaj bdijenja tokom Festivala sredine jeseni.

Okrug Wanquan, provincija Hebei, naziva Festival sredine jeseni "Malim danom Nove godine". Mjesečev papir prikazuje portrete lunarnog Xingjuna i cara Guan Yue Yue Chunqiua. Ljudi u okrugu Hejian smatraju da je kiša za Festival sredine jeseni gorka. Ako pada kiša tokom Festivala sredine jeseni, lokalno stanovništvo misli da povrće mora da ima loš ukus.

U okrugu Xixiang, provincija Shaanxi, u noći Festivala sredine jeseni, muškarci su išli na vožnju čamcem, a žene su priredile gozbu. Bilo da ste bogati ili siromašni, morate jesti lubenicu. Tokom Festivala sredine jeseni, bubnjari su svirali na vratima tražeći nagrade. Tokom Festivala sredine jeseni u okrugu Luochuan, roditelji su vodili učenike da donesu poklone kako bi odali počast svojim muževima. Ručkovi su bili više od ručkova na kampusu.

Mnogi posebni običaji Festivala sredine jeseni također su se formirali na nekim mjestima. Pored divljenja mjesecu, obožavanja mjeseca i jedenja mjesečevih kolača, postoje i plesovi vatrenih zmajeva u Hong Kongu, pagode u Anhuiju, drveće sredine jeseni u Guangzhouu, spaljene pagode u Jinjiangu, gledanje mjeseca u jezeru Shihu u Suzhouu, obožavanje mjeseca od strane naroda Dai i skakanje na mjesec od strane naroda Miao, krađa hrane s mjeseca od strane naroda Dong, balski ples naroda Gaoshan itd.

nacionalne karakteristike

Mongolski

Mongoli vole igrati igru ​​"jurenja mjeseca". Ljudi su uzjahali konje i galopirali preko travnjaka pod srebrno-bijelom mjesečinom. Galopirali su prema zapadu, a mjesec se dizao na istoku i zalazio na zapadu. Uporni mongolski jahači neće prestati juriti mjesec prije nego što mjesec krene na zapad.

Tibetanski

Običaj da tibetanski sunarodnici u nekim dijelovima Tibeta slave Festival sredine jeseni je "lov na mjesec". Bio je dan i noć, mladići i djevojke i lutke šetali su uz rijeku, pratili sjajni mjesec koji se ogledao u vodi, hvatali mjesečeve sjene u okolnim ribnjacima, a zatim se vraćali kući da se ponovo ujedine i jedu mjesečeve kolače.

Guangxi Dong

Ljudi iz Guangxi Donga imaju običaj "hodanja po mjesecu". U noći Festivala sredine jeseni, Lusheng pjesnički i plesni tim svake kolibe pješačio je sve do susjedne kolibe, okupljajući se sa seljanima kako bi se divili mjesecu, pjevali i plesali i zabavljali se cijelu noć.

Yunnan Deang

De'ang etnička grupa u Yunnanu "hvataju mjesec". Mladići i žene iz De'ang etničke grupe u Luxiju, Yunnan, kada je mjesec izuzetno sjajan tokom Festivala sredine jeseni, s kraja planine se čuje melodični zvuk tikve sheng, a mladići i žene zajedno "nasukaju mjesec" kako bi izrazili svoju naklonost. Neki čak koriste "mjesečev konac" da pošalju betel oraha i čaja kako bi sklopili bračni ugovor.

Ljudi Yi u Yunnanu

Tradicionalni običaj naroda Yi u Yunnanu tokom Festivala sredine jeseni je "skakanje po mjesecu". Noću su se muškarci, žene, starci i djeca iz raznih sela plemena okupljali na otvorenom prostoru planinskog sela. Djevojke u hlačama i velovima, momci s platnenim trakama, starci, starice i mala djeca strastveno su pjevali i plesali. To je bila antitetička pjesma onih mladića i žena koji su izražavali svoju ljubav, kao da je i mjesec bio njome vođen, te je postao šarmantniji i sjajniji.

Gelao

Na "Dan tigra" prije festivala, narod Gelao je klao bika u cijelom selu, ostavljajući volovsko srce tokom Festivala sredine jeseni kako bi se poklonili precima i dočekala nova dolina. To su nazvali "Festival augusta".

Korejski

Korejci koriste drvene motke i borove grane za izgradnju "okvira za posmatranje mjeseca". Kada mjesec izađe na nebo, odaberite nekoliko starijih osoba da se popnu na okvir za posmatranje mjeseca. Nakon što starac pogleda mjesec, on pali okvir za posmatranje mjeseca, udara u duge bubnjeve, puše u flautu i zajedno pleše "Seoski ples".

Narod Zhuang u zapadnom Guangxiju

Narod Zhuang u zapadnom Guangxiju ima tipičniju aktivnost "Sjećanja na Mjesec i traženja od Boga". Sredinom augusta ljetnog kalendara, ljudi postavljaju sto za prinose na otvorenom na kraju sela sredinom augusta svake godine. Na desnoj strani stola nalazi se drvo. Grane ili bambusove grane visoke oko 30 cm, koje simboliziraju drveće, također se koriste kao ljestve za spuštanje boga Mjeseca na nebo, gdje su sačuvani drevni mitološki elementi mjeseca. Cijela aktivnost je podijeljena u četiri faze: pozivanje boga mjeseca da siđe na zemlju, s jednom ili dvije žene kao glasnogovornicama boga mjeseca; pjesma koja se protivi bogu i čovjeku; proricanje sudbine boga mjeseca; pjevač pjeva pjesmu o slanju bogova i vraćanju boga mjeseca na nebo.

Li

Narod Li naziva Festival sredine jeseni "Avgustovski susret" ili "Festival Tiaosheng". U svakom trgovačkom gradu održavaju se pjevačka i plesna okupljanja. Svako selo predvodi "tiaoshengtou" (tj. vođa) koji će učestvovati u učešću mladića i djevojaka. Mjesečevi kolači, mirisni kolači, slatki kolači, cvjetni peškiri, šareni lepeze i prsluci će se dijeliti jedni drugima. Noću su se okupljali oko vatre, pekli divljač, pili rižino vino i pjevali antifonalne pjesme. Neoženjeni mladići su iskoristili priliku da pronađu budućeg partnera.